2/24/2016

Da li je slucajnost

Postoji velika polemika zasto nam se dogadja ono sto nam se dogadja. Bilo kako bilo, ne verujem da smo marionete, bilo ko od nas. Zivot nije nekakva slucajnost da bi nam se u njemu desavale stvari po principu- ako je srece. Nekad nam je tesko da se suocimo sa istinom, ali koliko posejemo toliko mozemo poznjeti. Zivot nam je dat da bismo nesto naucili.

Deo smo drustva u kome se veruje samo onome sto je vidljivo. Iz tog razloga, skloni smo da vidimo samo krajnji ishod i ishitreno zakljucimo, bez pokusaja da pronadjemo smisao, siru sliku. Tako nam se desi da poverujemo da je  nesto sto se  desilo- cista sreca ili puka slucajnost. Bez analize nasih prethodnih postupaka i odluka, kad se nadjemo u odredjenoj situaciji- zapitamo se zasto meni?! Ovakvo vidjenje stvari nas tera da prihvatimo zivot iz perspektive marionete kojom neko upravlja, a ne krojacem sopstvenog zivota.



Vecina o svetu razmislja kao nihilista. Ne veruje ni u sta. Negirajuci bilo kakvo znacenje ili svrhu ljudskim bicima,  mracan je nacin da se vodi pravi zivot. I definitivno tuzan. Ispada da zivimo samo da zadovoljimo sopstvene potrebe i iz iskljucivo licnog interesa.

Da li zaista verujete da ste ovde slucajno? Da smo dosli na ovaj svet da jedemo, pijemo i da se u medjuvremenu razonodimo? Zar ne postoji neki vazniji cilj? Nije iznenadjujuce da ako ne shvatamo nasu svrhu u zivotu ,lako preuzimamo ulogu zrtve. Ne razmisljajuci kako zivot ima vise znacenje, pojacava nasu naviku da sto pre da pobegnemo od sebe.Vidljivo je koliku paznju dajemo formi, vidljivom, impulsima..samo da ne moramo da se suocimo sa onim sto nosimo iznutra.

Sve bismo probali samo da se ne susretnemo sa najvecim strahom: strahom od praznine i od slobode. Dokle god verujemo da nasi zivoti ne zavise iskljucivo i samo od nas samih, utoliko nam je lakse da izbegnemo odgovornost. Ako ne prestanemo da verujemo da smo ovde iz puke slucajnosti mozda ostavimo put da pronadjemo odgovor na pitanje, zasto zivimo?

Znas li zasto


Pitati se zasto se to meni desava potpuno je beskorisno i vodi do uloge zrtve. Medjutim, postoji jedno inteligentnije pitanje na koje mozemo da damo odgovor. Zbog cega? Pitati se zbog cega, pomaze da sagledamo situaciju kao novu sansu da nesto naucimo. Takva percepcija za sobom vuce  odgovornost i daje nam snagu da stvorimo konstruktivan stav. Dobijamo novu priliku da ucenje bude osnova svakog isustva, kakvo god ono bilo.

O tome nam govori i kvantna fizika. Generalno govoreci, realnost je polje bezbroj potencijalnih mogucnosti.. Medjutim, samo one koje prihvatimo se ostvaruju. Upravo sada, u ovom momentu mi zivimo rezultat onoga sto smo mislili i radili tokom citavog zivota.

Ako verujemo da smo dosli na ovaj svet da bi radili dosadan posao kako bismo mogli da platimo racune, u tom pravcu vodimo nase misli koje postaju nase akcije i ponasanje. Zivimo zivot u koji verujemo. Naprotiv, ako promenimo nacin naseg razmisljanja imamo mogucnost da promenimo i svrhu naseg postiojanja. Tako jednostavno da ako promenimo svest-mozemo doci do drugacijih ishoda u zivotu. Prvi korak je da verujemo da mozemo.

"Ono sto nesvesno radimo postaje nase krajnje odrediste."

Nas zivot nije puka slucajnost vec ima svoj razlog, kaze zakon sinhroniciteta. Sve ima svoju svrhu. Ali kao i sve ono zaista bitno,  ne moze se sagledati ocima niti objasniti logikom. Ova nevidljiva veza moze se osetiti (kao intuicija) i razumeti iskljucivo, srcem.
Zakon sinhroniciteta bi se mogao objasniti- iako ponekad u nasim zivotima se desavaju stvari koje nemaju veze sa nasim mislima niti akcijama, tu su da naucimo nesto o sebi i nasem pogledu na svet.

Nastavimo li da odbijamo ovu perspektivu o zivotu, kao neprekidnom ucenju,  odbijacemo da prihvatimo odgovornost za sopstvene postupke. U stvari, zakon sinhroniciteta tvrdi da sistem verovanja koji imamo, jasno ce odrediti ne samo nas idetitet,  vec i nase zivotne okolnosti.

Na primer, ako ste plasljivi, gotovo sigurno cete dolaziti u situacije u kojima cete morati da prevazidjete strah i pokazete hrabrost. Dakle, ono sto nam se desava, spolja cesto je odraz onoga sto osecamo, iznutra. Zato je vazno upoznati sebe.

Kad bolje razmislite nije lose sto se na prvi pogled tako ucini. Pitanje je samo-sta smo naucili?


3 коментара:

  1. Procitala sam post u pravom trenutku. Inace, odlican! Obozavam motivacione knjige, pratim motivacione trenere i zaista gledam koliko mi se pogled na svet menja i svedocim cudima. Sve to zahvaljujuci ljudima koji se trude da nam pomognu da se oslobodimo tudjih uverenja (da je zivot tezak, borba i da su ljudi prevaranti) i da preuzmemo kontrolu stvarajuci sopstvena. Drago mi je sto sam vas pronasla. Divni ste! Pozdrav

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti Milice. Zivot je konstantan rad na sebi i zato velika je cast sretati ljude na svom putu koji se bude. Potrebno je citati, pisati, misliti i sve to deliti, a najvaznije slusati sebe. Svako od nas ima svoj put, a to razumeju samo oni koji imaju dovoljno hrabrosti da sami taj put izaberu. Zajedno smo jos jaci.
      Veliki zagrljaj od mene.

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши