3/24/2016

Vestina strpljenja

Onaj ko zeli da ubrza tempo zivota radi protiv sebe. Kljuc za promenu je spoznaja da je jedini momenat za srecu - sada.

"Zelim da se stvari dogode onda kada ja hocu." "Mrzim da gubim vreme." "Kako su ljudi spori." "Pozuri, kasnimo." "Zasto me jos uvek ne zove?" "Ne podnosim cekanje."



Sigurno ste se dobro upoznali sa nestrpljenjem. U danasnjem nacinu zivota i tempu koji se trudimo da odrzimo, tesko je odoleti nestrpljivosti. Prvo, shvatite da je beskorisno pozurivati vreme. Sta vise, pozurivanje ne menja dogadjaje niti ih ubrzava vec nas vodi u napetost. Koliko god se trudili da ih ubrzamo, stvari ce se uvek odvijati u svom ritmu, onako kako su se oduvek odvijale. I ne samo to. Nestrpljenje je opasno po zdravlje. Svaki put kad smo nestrpljivi, jednako je stetno kao i uneti otrov u telo. Da, zivimo u drustvu u kome se hvali brzina, medjutim spasiti se sindroma  "sada i odmah" je moguce. Svodi se na promenu stava.

"Svi zelimo da budemo srecni. Cak i kada svesno radimo protiv srece."

Zamislite da se za volanom automobila i da se lagano vozite jednom trakom. Odjednom ispred zastaje automobil  i shvatate da je formirana kolona. Ne vidite sta se desava i zakljucujete da vreme prolazi ali vi stojite u mestu. Pocinjete da gubite strpljenje. Ubrzo shvatate da neko istovaruje kamion i da ce to potrajati. Umorni od cekanja i buke u saobracaju vi, kao i ostali pocinjete da trubite besno.
Nakon nekog vremena, kolona se pokrece ali ste i dalje uznemireni. Necete biti svesni, ali negativne emocije ce vas pratiti tokom ostatka dana. Da li je vredelo? Da li se kolona zbog toga ubrzala? Da li mislite da je vozac ispred vas imao nameru da bas vama ugrozi dan? Pravi je paradoks da nestrpljenje povredjuje samo one koji su nestrpljivi.

"Ono sto stvara stres je zelja da se bude tamo, kada ste ovde. Biti u sadasnjosti kada zelite da ste u buducnosti."

Zasto smo nestrpljivi? Sta to toliko bolje cekamo od onoga sto nam se dogadja?  Nestrpljenje nastaje kada nesvesno zivimo. Ono je posledica, rezultat koji nam pokazuje da stav koji zauzimamo pod  odredjenim okolnostima je pogresan.

Prica o voznji se moze prepoznati i u drugoj prilici, jer nasa neprijatna osecanja nas stavljaju u "zacaran krug." Osecanje koje nas provocira je da nesto ne zavisi od nas, jer mi ne mozemo da uticemo da dogadjaje i na vozaca da ubrza. Taj osecaj nemoci nad situacijom, nas tera na bes, plac i stres.
Zaista, svaki vozac ima pravo da uspori, cak i ako ce nas to na kratko ugroziti.
Zasto nam je toliko tesko prihvatiti ono sto se desava?

Ziveti budan


"Ako ne pronadjes zadovoljstvo u sebi, uzalud je trazis u drugima."

Odgovor je jednostavan. Svaki put kada smo nestrpljivi, priredjujemo sebi neprijatnost, jer verujemo  kako sreca nije u momentu u kome zvimo, vec u nekom drugom koji ce tek da dodje. Zelimo da se sve resi odmah i u nasu korist kako bismo bili u situaciji prijatnijoj od vec postojece.

U ovom laznom uverenju krije se jos jedna neprijatna istina, za koju treba hrabrosti priznati je. Nestrpljenje je pokazatelj da nismo zadovoljni sami sa sobom. Jer ako zaista jesmo ne bismo pozurivali, ljude ideje i saobracaj.

Kada izgradimo zadovoljstvo sa onim sto jesmo, mozemo se dalje baviti spoljnim okolnostima i zauzeti najpovoljniji stav i ponasanje u svakom trenutku. Shvatamo da iako ne mozemo promeniti ono sto nam se dogadja mozemo promeniti nas stav. U slucaju saobracajne guzve umesto besa, mozemo udahnuti duboko, pustiti radio i zapevati i raditi druge stvari, a to priznacete zavisi samo od nas.

Sebe bi trebali postedeli nestrpljenja, nepozvanog gosta koji dodje i ostane na neodredjeno vreme. Kako bi zauzeli povoljniji stav, vazno je da se setimo kako sve u zivotu zahteva vreme i svoj proces.

Zivot ima svoj ritam


" Covek kada uzme da izucava nesto, pokvari sve u zurbi da sto pre nauci."

Treba shvatiti da je sve sto radimo deo naseg postojanja i ima svoju svrhu, tako da oprostiti se sa nestrpljivoscu, znaci biti zadovoljan sa sadasnjoscu, tamo gde smo. U stvari, nemoguce je pronaci srecu na bilo kom mestu osim, sada i ovde.

Mi ljudi smo skloni zajednickom fenomenu, da uvek zaboravljamo ono jednostavno i postajemo zrtve sopstvenog nemara. Proslost je secanje, a buducnost samo mastanje. Sada, je jedina stvar koja postoji, prostor i vreme gde mozemo da se povezemo sa nasim unutrasnjim bicem. Mozda ne izgleda na prvi pogled, ali sada, je bas sve u redu. Sada, je sve na svom mestu i kako treba da bude. Jedini problem je da nas um ne prihvata uvek ono sto se desava, pa pokusava da se izmesti negde drugde i daje moc necemu sto ne zavisi od nas samih.

Sledeci put kad vas uhvati napad nestrpljenja, zapitajte se, sta to ne prihvatate? Sta to fali ovom trenutku? Sta to nas sprecava da srecu pronadjemo sada i ovde? Gde zurimo?

Kada sebi odgovorite na ova pitanja, shvaticete da je projekcija buducnosti ili proslosti  samo opomena da nismo u miru sa sobom u sadasnjosti.
Zaista,ucimo se pravoj vestini onda kada shvatimo da je pravo mesto samo ovde, a pravo vreme samo sada.






Нема коментара:

Постави коментар